rubrika /dnevne spoznaje/

Danas sam proveo dan u nekom opuštenom tonu,ali u isto vrijeme u grču,što se više približavao kraj dana,osećao sam kao da tonem u neke dubine iz kojih nema povratka.Umrtvi kraj dana,a i čitav dan padala kiša.
Ali opet branim svoj stav iz prethodnog posta,isčupao sam ovaj dan da bude nekako pozitivan,a i otišao sam oko 17h u teretanu da se ispušem sa svojim drugom.I ako me prije polazka zovnuo,spominje mi kako kiša pada,osjetio sam mu u glasu da mu se ne ide,al'sam ipak pobijedio melanholiju,izvukao sam se nekako,slično onim situacijama kada sanjate da bježite,da vas neko gonja,vi trčite ali uvijek na istom mijestu,nikako pobjeći.
E tu sam pobijedio sam sebe,nije lahko tijelo natjerat nakon cijelog dana provedenog u stanu.Ali skontam pred kraj dana,kada prođu sve zanimacije na TV-u,na radiju,kada pročitam sve zanimljive blogove da sam pogriješio.Skontam da sve ostavljam za idući dan,prolongiram neke obaveze dokle god mogu,nije da bježim od posla,ali osjetim da mogu sve stići.I baš kada se nađem u nekoj zbrci,tada sam najjači,saberem se i borim do kraja.
Tada tek pokažem svoje pravo lice,žrtvujem neke stvari,alidobijem duplo.Ali ipak mi i dalje ozvanja ona izreka u glavi “ne ostavljaj za sutra ono što možeš danas da uradiš”.Ali ima nesto u psihi čovjeka,jače od svega,ali ko pobjedi sebe i svoju psihu svaka mu čast,kapa dole.Ja se kanim da pobijedim sebe,i prolongiram to od vikenda do vikenda,dok jednom ne dodje BUM…potpuni neuspjeh.
Onda je još teže dići se iz ponora.Spontan sam,nema drugog opisa.Eto danas sam uvidio tu spoznaju,nisam je još pobijedio…Kada pobjedim,svakako ću pisati…l'noć

10 komentara

Komentariši